Bojan Mucko sedam je mjeseci, od veljače do rujna 2013., izvodio svoj performans: svuda je sa sobom nosio dva teška svežnja registratora koje je pronašao na hrpi krupnog otpada. Bila je to slika sizifovske sudbine čovjeka opterećenog svakodnevnim administrativnim teretom. No, ta besmislena, istodobno jednostavna i značenjski slojevita, ali i fizički teška akcija, pretvorila se s vremenom u socijalni eksperiment uključivanjem ljudi koji su umjetniku pomagali i situacija u kojima se našao. Akcija je postala istraživanje odnosa umjetničkog i fizičkog rada u javnom prostoru.