Za Jamieja Olivera sudjelovanje u kampanjama nije ništa novo, ali ova je osobnija nego druge. Kao jedan od najpoznatijih disleksičara u Velikoj Britaniji, Oliver se bavi problemima s kojima se djeca s disleksijom stalno susreću.
Vjeruje se da je 10 do 15% ljudi disleksično, a oko 25% je neuroraznoliko, što znači da se četvrtina svakog razreda bori s obrazovnim sustavom koji im nije prilagođen. Budući da nam znanost omogućuje da saznamo više o različitim načinima učenja, Jamie se pita zašto očekivati da se svi uklope u isti starinski model obrazovanja i ocjenjivanja koji je osmišljen prije više od 150 godina. Tu borbu dovodi Vladi na prag.
Na početku kampanje Jamie razgovara s nastavnicima, dobrotvornim organizacijama, roditeljima i djecom, koji žele i trebaju Vladinu intervenciju. Od stotinu djece njih barem 10 do 15 ima disleksiju, ali je samo dvoje dijagnosticirano u školi, što znači da barem 80% prođe cijelo školovanje bez dijagnoze. Pravodobna dijagnoza može promijeniti život jer bez nje je veća vjerojatnost da će imati poteškoće sa samopouzdanjem, samopoštovanjem i tjeskobom koja im može ostati doživotno.
Kao otac petero djece Jamie zna da nastavnici sjajno rade svoj posao i da krivi nisu oni, nego sustav. Iako je četvrtina razreda u Velikoj Britaniji neuroraznolika, kod tipičnog trogodišnjeg programa za nove učitelje samo se pola dana posvećuje djeci s razlikama u učenju, a učitelji koji su već u nastavi nemaju mnogo mogućnosti za osposobljavanje osim ako to škole ne financiraju same. S porastom svijesti o posebnim obrazovnim potrebama i sa sve manjim proračunima, našim školama potrebna je pomoć, a nastavnicima potpora kako bi se bavili svim učenicima podjednako i dobili priliku za izjednačenje uvjeta.
Jamie traži pomoć od svojih pratitelja na društvenim mrežama kako bi kampanju doveo pred Vladu i preplavljen je bolnim pričama iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva: djeca, roditelji, odrasli, nastavnici, svi su iznevjereni i silno žele učiniti više.