"Gde je ljudima zavičaj?", odgovor na to pitanje pronašla je Isidora Sekulić u jeziku. Bez jezika, zapisala je, nema ni korena ni identiteta. Gde smo ukorenjeni i kakva je priroda veze između, s jedne strane jezika, a s druge - pojedinca i zajednice, kulture i tradicije, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Zamišljenost nad tim pitanjima odvela nas je do onih za koje pouzdano znamo da su svoj životni poziv posvetili upravo fenomenima jezika i identiteta. "Um je jezik, logos", pisao je nemački filozof Johan Georg Haman, "to je ona kost puna srži koju glođem i koju ću glodati do smrti. Za mene su ove dubine još mračne; još čekam da dođe apokaliptički anđeo sa ključem za ovaj ponor". Isti filozof pisao je da je poezija maternji jezik čovečanstva. Tako i svaki narod ima sebi svojstven izraz i svoju maternju melodiju, o kojoj piše Momčilo Nastasijević kada kaže: "Nem je Bog u svetu bilja i životinja; kroz čoveka promuca; kroz umetnika progovori, čujemo mu glas: sušta je melodija."...