Crna komedija o skupini putnika koji autobusom kreću prema Beogradu 24 sata uoči napada Trećeg Reicha na Jugoslaviju.
Negdje u Srbiji, 5. travnja 1941. Skupina putnika iščekuje autobus tvrtke "Krstić i sin" kako bi što prije stigla u Beograd, udaljen stotinjak kilometara. Među njima su i postariji seljak Aleksa (Milivoje Tomić), čiji je sin u vojsci, njegov boležljivi suputnik koji smatra da su mu dani odbrojani (Borislav Stjepanović), dotjerani pjevač koji se brine za svoj glas (Dragan Nikolić), zatim Brka, pristalica reda i zakona (Danilo Stojković), jedan zbunjeni lovac (Taško Načić), braća ulični svirači (Miodrag i Nenad Kostić), te upravo vjenčani bračni par (Neda Arnerić i Slavko Štimac). Kada rasklimani crveni autobus vlasnika Krstića (Pavle Vujisić) i njegova lakovjernog sina Miška (Aleksandar Berček) napokon ukrca putnike, započet će putovanje prepuno problema i međusobnih nesuglasica koje će se odužiti na cijeli dan i noć...Jedno od najuspješnijih razdoblja srbijanske kinematografije, tada još uvijek unutar Jugoslavije, svakako je početak 1980-ih. Riječ je o godinama stvaralaštva redatelja Slobodana Šijana čiji se filmovi Ko to tamo peva i Maratonci trče počasni krug s pravom smatraju remek-djelima crne komedije. Tako je ratna tragikomedija Ko to tamo peva iz 1980. briljantno ocrtala propast jugoslavenske kraljevine uoči početka Drugog svjetskog rata usredotočujući se na metaforično putovanje skupine putnika iz srbijanske provincije u Beograd. Šijanov je film uprizorenje reskog i duhovitog teksta njegova dugogodišnjeg suradnika, scenarista i dramatičara Dušana Kovačevića. Kovačević je kroz niz sjajno profiliranih likova i njihovih urnebesnih dogodovština na putu, veoma autentično i veoma zabavno opisao svu gorčinu i grotesku sredine koja ni na koji način nije korespondirala s povijesno prijelomnim vremenom. Upravo je ta dihotomija tzv. malih ljudi i velikih događaja bravurozno eruptirala u Šijanovom filmu koji svoj uspjeh duguje kako pristupom najšir...