Bez obzira na sve, pravo i naopako, tužno i sretno, Sarajevo i Sarajlije su odavnina bili jedinstveni i čuveni kao dobri domaćini. Ovo je grad akšamluka, dobre hrane, oko koje se okupljamo, družimo, volimo, slavimo, mirimo... Ljudi meraklije, pjevaju sevdah, a suza u oku. Ovdje se sve srcem bira. Kako nekome objasniti šta je merak, ćeif, sevdah, akšamluk, širok osmijeh i da te neko, ko te vidi prvi put, dočeka kao najrođenijeg. Ima jedno mjesto, sa čarobnim pogledom na šeher Sarajevo, tu malo poviše, mahala Sedrenik i kultno mjesto Kod Minje. Tu počinje mala priča o velikih 60 godina susretanja, ljudovanja, druženja, mjesto koje objedinjuje sve najljepše iz duše ovog grada. To je mjesto gdje je sve taman, gdje nema velikih i malih, gdje su svi važni podjednako: ministri, svjetski putnici, komšije, boemi, pisci, slavni i poznati i oni što navrate prvi put...Ovo mjesto nema koga nije ugostilo...Ne postoji mašta koja može ispričati kakve su ovdje sve sjedeljke bile, red sarajevske...