Tradicija je zeznuta stvar. Ona je nesumnjivo riznica znanja, značenja, čitavog jednog jezika, ali također može biti i uteg koji priječi da iskoračimo iz nje. Što pak kad se krećemo tradicijom koja nije naša? Jedan od odgovora je ucjepljivanje vlastite muzičke tradicije u veliko stablo jazza. Tražimo li pak muzičare koji bi po svojim interesima predstavljali spojeve različitih kultura, moramo izdvojiti gitarista Zorana Majstorovića. Stvari su očite već kada pogledate kojim instrumentima Zoran raspolaže, uz gitaru, to su arapska lutnja ili oud, zatim turski saz ili šargija, zapadnoafrička kora i drugi. I stilski je raspon njegove muzike adekvatno širok - od etnojazza, preko fusiona pa do tradicionalnog jazz-zvuka, Zoran različita sredstva i vokabulare koristi na promišljen i obziran način. Već i naslov njegova najnovijeg albuma - "Oramai", što je riječ iz fijumanskog dijalekta - jasno poručuje da se uvelike radi o ispitivanju sebe, vlastite tradicije i tradicije jazza u kojoj Majstorović djeluje. Kao i naslovna riječ, i bend odražava riječke kulturne poveznice - uz lidera Majstorovića, tu je naš Branko Sterpin na trubi te talijanske snage Michele Polga na tenor saksofonu, Francesco De Luisa na klaviru i Alvise Seggi na kontrabasu te talijanski rezident iz Australije Adam Pache na bubnjevima. Polazeći od zvukova istarske ljestvice i muzičkih asocijacija iz djetinjstva, Majstorović svojom novom glazbom naglašava upravo onaj aspekt tradicije kao vezivnog tkiva. Njegov sekstet taj je materijal sredinom listopada i snimio u riječkom Kulturnom domu na Sušaku. Suradnici: Davor Hrvoj, Lujo Parežanin