U ova blagdanska vremena neko kazalište ima Orašara, a neko Ivicu i Maricu. Ovo drugo dječja je opera Engelberta Humperdincka iz 1893. koja je od praizvedbe u Weimaru kad je njome ravnao Richard Strauss osvojila srca djece diljem svijeta, a poglavito one njemačkog govornog područja. Ondje je uobičajeno blagdansku sezonu dočekivati izvedbama toga naslova koji je skladatelj napisao u ljupkom stilu na pola puta između Mozarta i Wagnera (klasično-romantično), prema libretu vlastite sestre Adelheid Wette, koja je kao jedna od prvih libretistica u svijetu opere ovdje obradila jednu od najomiljenijih priča braće Grimm. U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci operu prvi put u povijesti postavlja novi ravnatelj Riječke opere, njemački maestro Valentin Egel, koji je odrastao uz to djelo. Pritom za tu prigodu naručuje hrvatski prepjev od germanista-pjevača Hrvoja Banaja, ali zato angažira njemačku redateljicu Friederike Blum, a ova sa sobom iz Njemačke pak dovodi svoje nabliskije suradnice - dramaturginju Katharinu Dudu, kostimografkinju Katarinu Ravlić i scenografkinju Annu Schoettl. Činjenica da su neke od njih hrvatskih korijena i da razumiju hrvatski jezik samo olakšava ovu međunarodnu suradnju koju iz drugoga smjera osnažuje austrijska mezzosopranistica Michaela Selinger kada kao Ivica prvi put uči hrvatski i već toliko puta izvođenu ulogu sada pjeva na hrvatskome. Od velike joj je pomoći kolegica iz riječkog ansambla, prvakinja, sopranistica Anamarija Knego ovdje u ulozi Marice, ali i mezzosopranistica Sofija Cingula kao Majka, te bariton Robert Kolar kao Otac. U ulozi Vještice ovdje nastupa tenor Marko Fortunato oktavu niže od napisanoga, što cijeloj predstavi dodaje komični element, a to nije rijetkost ni u izvedbama ovoga djela u svijetu. Djeca iz Glazbenog vrtuljka, riječkog edukativnog centra, i Zbora Toreta ovdje pjevaju čudesne dušice, dok su dobre vile ovdje Rosuljak i Pjesuljak...