Tradicija zadubinarstva u Srbiji datira još od Srednjeg veka pa je i većina manastira nastala kao zadužbina prema Bogu i narodu. Nekada je u Srbiji bilo više od 400 zadužbinara. Između dva Svetska rata u Beogradu se podrazumevalo da biti bogat, znači biti i zadužbinar. Jedan od prvih i najvećih zadužbinara bio je kapetan Miša Anastasijević, trgovac iz Poreča, danas Donji Milanovac, koji je kao najbogatiji Srbin svog vremena 1863. godine poklonio zdanje današnjeg Rektorata Univivziteta u Beogradu kao zadužbinu "svome otečestvu". U toj zgradi bili bili su smešteni Velika škola, Gimnazija, Ministarstvo prosvete, Narodna biblioteka i Muzej. Kapetan Miša je Beogradskom univerzitetu ostavio sredstva koja su taj univerzitet učinila trećim na listi najbogatijih univerziteta u Evropi. Ilija Milosavljević - Kolarac, takođe je ostavio svu imovinu kao zadužbinu za prosvetne ciljeve. Njegovu zadužbinu čine dva fonda: Fond za srpski univerzitet - Univerzitet Ilije M. Kolarca i Književni fond...