Psihoterapeutkinja Catherine Deane novom eksperimentalnom metodom pokušava izliječiti dječaka koji je pao u komu. Zahvaljujući toj metodi, ona doslovno ulazi u pacijentovu svijest i podsvijest i pokušava mu pomoći.
Istodobno agenti FBI-a pokušavaju locirati posljednju, još živu žrtvu uhićenog serijskog ubojice koji je upao u katatonično stanje. Jedina nada agentima i žrtvi jest Catherine. Ona ulazi u svijest i podsvijest zločinca, gdje ju čekaju najteža iskušenja, pa joj je ugrožen i život...
Indijski filmaš Tarsem Singh pročuo se početkom devedesetih godina, kad je režirao glasovit spot američke skupine R.E.M. Losing My Religion, a devet godina kasnije debitirao je i kao redatelj dugometražnog igranog filma iznimno zanimljivim i dojmljivim ostvarenjem "The Cell". Ideju scenarista Marka Protosevicha o doslovnom boravku u umu odnosno podsvijesti kasnije će koristiti i glasoviti scenarist Charlie Kaufman u filmu "Vječni sjaj nepobjedivog uma" Michela Gondryja. "The Cell" je film koji bez obzira na originalnu i iznimno uzbudljivu priču ponajprije osvaja zadivljujućim dizajnom. Stoga je izostanak nominacije za Oscara u kategoriji najbolje scenografije za "The Cell" jedna od većih nepravdi. Film je nominiran samo za najbolju masku/šminku. Glumačku ekipu predvodi Jennifer Lopez (Jack, Anaconda, Krivo skretanja, Daleko od očiju), koja u vrijeme snimanja još nije bila velika zvijezda, a glavni su joj partneri Vince Vaughn (Psycho, Gospodin i gospođa Smith) i Vincent D'Onofrio (Igrač, Sol na koži, Newtonovi dečki, Trinaesti kat), a gledatelji će prepoznati i Dylana Bakera, najpoznatijeg po antologijskoj ulozi pedofila u filmu "Sreća" Toda Solondza.