Roman je "ljudski život u obliku knjige" mislio je Novalis, pesnik romantičar. Mi ćemo danas često čuti da "život piše romane", takođe znamo da je roman na vrhu top liste najčitanijih knjiga i da se ovom kompleksnom i dužom proznom formom sve češće bave i pesnici. Rečju, roman je popularan jednako i među piscima i među čitaocima. Njegova geneza je duga, od antičkog grčkog romana, preko srednjeg veka, novog veka do danas teoretičari pokušavaju da opišu specifičnost ovog žanra. Posebnost naracije, strukture, odnosa vremena i prostora, pripisuju mu veliki potencijal za predstavljanje "totaliteta" sveta i stvarnosti. Novo izdanje Časa anatomije bavi se upravo fenomenom popularnosti romana. Zašto se čita više nego poezije, pripovetka ili novela i esej? Zašto pesnici i esejisti sve češće pišu romane i zašto je upravo roman prostor eksperimentisanja formom. Šta ima roman što ostali literarni oblici i žanrovi nemaju i da li živimo u vremenu kada će svi pisati romane?