Ignac Kristijanović rođen je i umro u Zagrebu. Kao svećenik službovao je u gotovo svim kajkavskim krajevima. Bio je gorljivi kajkavac i zagovornik kajkavskoga književnog jezika, kao jezika književnosti, nabožne literature, raznih savjetnika i kalendara. Danicu zagrebečku, kalendar, uređivao je i za nju pisao sedamnaest godina. U njoj je objavljivao kalendare, savjete o svakodnevnom životu, higijeni, kulinarstvu, uzgoju stoke i bilja i na kraju književne priloge i zanimljivosti iz svijeta. Preveo je na kajkavski Ezopušove basne pohrvačene, objavio Blagorečja, zbirku propovijedi kroz cijelu godinu, molitvenik Pomoćnik umirućem bolesniku, Gramatiku horvatskoga narječja na njemačkom. Nije se slagao s ilircima ni po pitanju jezika ni po pitanju ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. O njegovu djelu govori petero sudionika znanstveno-istraživačkog projekta koji vodi Barbara Štebih Golub.
U emisiji sudjeluju: Barbara Štebih Golub, Ljiljana Dobrovšak, Kristijan Novak, Josipa Tomašić Jurić i Suzana Coha.