Beograd ima mnoge elemente koji jedan grad čine metropolom, no sve bi to bilo uzdalud da se nije pojavio "kralj zločinaca" - davitelj. Naime, tek kad neki grad ima davitelja, on zaslužuje naziv metropole, poput New Yorka, Pariza ili Londona. Beogradski je davitelj 48-godišnji prodavač karanfila Pera Mitić, na prvi pogled dobričina od 190 centimetara i 120 kila, koji živi s majkom, ljubiteljicom opernih arija koja ga tretira kao dijete. Povrijeđen postupkom djevojaka koje prezirno odbijaju njegove karanfile, u Peri se pali neki podsvjesni okidač i on postaje serijski ubojica, nesvjestan svojih zločina. U neobičnoj telepatskoj vezi s Perom je mladi rocker i sin ugledog psihijatra Spiridon Kopicl, koji mrzi lijepe žene otkad mu je majka umrla, a otac se oženio atraktivnom medicinskom sestrom Natalijom. Spiridon napiše pjesmu Beogradski davitelj koja u izvedbi njegova sastava postaje hit i omiljena Perina pjesma. Istodobno, policijski inspektor Ognjen Strahinjić očajnički pokušava otkriti daviteljev identitet, a njegova sumnja prije svih pada na Spiridona. Spiridon se u međuvremenu zbližio s radijskom i televizijskom voditeljicom Sofijom Mačkić, koja se zamjeri Peri neugodnim primjedbama na račun karanfila...
Nakon debakla svog trećeg filma "Kako sam sistematski uništen od idiota", prvog temeljenog na vlastitom scenariju, a ne na predlošcima Dušana Kovačevića, Slobodan Šijan vratio je naklonost publike i kritike sjajnom crnom komedijom "Davitelj protiv davitelja" (1984), koju je scenaristički osmislio u tandemu s filmskim kritičarem i povremenim scenaristom Nebojšem Pajkićem. U njemu se Šijan vratio svojim filmofilskim intertekstualnim i intermedijalnim korijenima, pa dok je osnovni orijentir njegova debija "Tko to tamo pjeva" bila Fordova "Poštanska kočija", a filma "Maratonci trče počasni krug" Magnusov i Bunkerov Alan Ford, ovdje je to "Psiho" Alfreda Hitchcocka.