Marko Ercegović pripada generaciji mladih dubrovačkih fotografa čija se poetika oblikovala već tijekom studija na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i čiji je rad važan segment fotografske scene posljednjeg desetljeća. Ciklus "Dubrovčani" obilježen je osjećajem pripadnosti tome gradu, pogled iznutra na jedan od najfotografiranijih turističkih motiva. Motivi u krajoliku, s periferije grada i na rubu događanja; pusta igrališta i kupališta, barke koje čekaju uređenje, prazne ceste u izvansezonskome zatišju, amaterski izvedene oznake i putokazi, ogledala koja zrcale lokalnu entropiju, pokazuju fotografov senzibilitet za marginalije, za objekte koji žive u tišini, u koje život kao da je utisnuo svoj trag, a onda ih ostavio bivati u međutrenutku između proživljene prošlosti i neizvjesnosti koju donosi vrijeme, ono kronološko i ono klimatsko.