Jedanaest godina nakon samoubojstva svoje majke senzibilni slikar Leone Glembay (M. Nadarević) vraća se iz inozemstva u raskošnu obiteljsku kuću u Zagrebu. Ondje ga među ostalima dočekuju njegov autoritativni otac Ignjat (T. Lonza), utjecajni bankar čiji su poslovi u posljednje vrijeme zapali u probleme, i njegova razbludna mlada supruga, barunica Castelli (E. Begović). Dok se sjeća svog djetinjstva i prošlosti, a ponajviše voljene majke i sestre koja je također počinila suicid, Leone shvaća da barunica Castelli njegova oca vara sa svojim ispovjednikom Silberbrantom (M. Raguž). Jedina osoba koju Leone uistinu poštuje je mirna i povučena Beatrice (B. Oman), udovica njegova brata Ivana koja se zaredila i postala časna sestra Angelika. No Leone je neurotik duboko frustriran uspomenama, nerealiziranim ambicijama i licemjerjem koje ga okružuje, te se postupno počinje sve otvorenije sukobljavati s ocem i barunicom. Za sukobe ga dodatno motivira zločinački način na koji su Glembajevi stekli svoje bogatstvo...
Godine 1988. na festivalu u Puli nagrađena Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku (M. Nadarević), sporednu žensku ulogu (E. Begović) i kostimografiju (I. Škomrlj), atraktivno i razmjerno raskošno producirana drama scenarista i redatelja Antuna Vrdoljaka (Kad čuješ zvona, U gori raste zelen bor, film i serija Duga mračna noć), prilično je uspjela adaptacija glasovite drame "Gospoda Glembajevi" Miroslava Krleže. Riječ je o vizualno estetiziranom te scenografski i likovno promišljenom i dojmljivom ostvarenju koje pored elegantne i atmosferične režije, ritmične naracije i gradiranja dramske tenzije, spretnog umetanja ekspresionističkih detalja, izvrsne glazbe Arsena Dedića (Vlakom prema jugu, Karneval, anđeo i prah) i efektne fotografije Vjekoslava Vrdoljaka (Vrijeme ratnika, Dva igrača s klupe) odlikuju i raspoloženi te vrlo sugestivni glumački nastupi. U glavnoj ulozi nastupa M. Nadarević (Već viđeno, Gluvi barut), a pored E.