Dede (J. Foster) otkrila je da njezin dvogodišnji sin Fred zna čitati i otada je znala da će biti posebno dijete. Testiranjem je ustanovljeno da je dijete iznimno darovito, genij po kvocijentu inteligencije, ali Dede nije dopustila daljnja ispitivanja. Znala je da njezinom sinu najviše treba normalan život kakav imaju njegovi vršnjaci. Međutim, za Freda ništa ne može biti normalno. U dobi od šest godina biti genij znači samo biti po strani od vršnjaka jer si "čudan", dosađivati se uz ograničenu učiteljicu i diviti se popularnim dječacima... Fred (A. Hann-Byrd) je tako povučen da je učiteljica isprva mislila da je zaostao. Dr. Jane Grierson (D. Wiest) vodi Institut Grierson, školu za darovitu djecu, i organizira neku vrstu olimpijskih igara za umne sposobnosti. Fred Tate pozvan je u njezin Institut i na sudjelovanje u natjecanju, a Dede nerado pristaje, i to tek nakon njegovog sedmog rođendana, na koji mu ne dođe niti jedno dijete. Tek tada uviđa da njezino posebno dijete ipak treba i posebne mogućnosti i da mu ona ne smije stajati na putu. Sa skupinom darovite djece Fred je u društvu sebi sličnih, međutim, iznimno darovita djeca često imaju iznimno neprilagođeno ponašanje i neprilagodljive osobnosti. Zato među njima ne vlada zakon grupe u onoj mjeri u kojoj se to događa s "normalnom" djecom. Fred postaje poseban štićenik dr. Grierson, provodi s njom ljeto pohađajući koledž, sluša predavanja iz kvantne fizike i dopušta da ostali studenti od njega prepisuju testove, ali postaje sve osamljeniji i osamljeniji..."Mali čovjek Tate" jedan je od filmova u kojima se uživa, uz koje se razmišlja i koji angažira sve emocije gledatelja. Priča o genijalnom dječaku nije ispričana ni spektakularno, ni patetično. Jodie Foster, kojoj je ovo bio prvi redateljski posao, kaže da je u Fredu Tateu našla mnogo autobiografskih elemenata, a oni koji je poznaju potvrđuju sličnosti. Prvi put je glumila već s tri godine.