Muzika starog sveta je iščezla. Međutim, iskonska želja čoveka da pronikne u suštinu te vekovnom tišinom prekrivene riznice zvuka otkriva nam univerzalnu harmoniju koja počiva na dvema osnovnim pretpostavkama: prvo, treptajima materije uslovljenih matematičkim vrednostima odnosa, a drugo, iracionalnim i subjektivnim obeležjem ličnosti anonimnog umetnika. Još je fascinantnije kako su na različite načine te suprotnosti održavane u ravnoteži i kako su, pri svoj različitosti, narod prostorno i vremenski udaljeni jedni od drugih išli sličnim putevima, i kako su se u neobičnom, nesvesnom zajedništvu našli Grci i Japanci, Indusi i Arapi, Evropljani i severnoamerički Indijanci.