Priča o prijateljstvu, o djeci koja postaju muškarci koji pokušavaju ne ići stopama svojih očeva, ali koji se, kroz obrate i životne odluke, uvijek nekako vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Tijekom godina Bruno ostaje vjeran svojoj planini, dok je Pietro taj koji konstantno dolazi i odlazi. Njihovi ih susreti upoznaju s ljubavima i gubicima, konstantno ih podsjećaju na njihovo podrijetlo, razotkrivaju njihove sudbine sve dok obojica ne otkriju što to znači biti doživotni prijatelj.
Naziv Osam planina ima simbolično značenje, dolazi iz budističke kozmologije, a ne iz konkretne geografske lokacije. Riječ je o paraboli prema kojoj se u središtu svijeta nalazi planina, a oko nje osam planinskih lanaca i mora, te je pitanje nauči li o životu više onaj tko obiđe svih osam planina ili onaj tko ostane na jednoj, središnjoj, odnosno je li ispunjeniji život onaj pun kretanja ili onaj duboko ukorijenjen.
Na 75. Filmskom festivalu u Cannesu film je osvojio Nagradu žirija (zajedno s poljskim filmom EO), a nagrađen je kao najbolji film nagradom Talijanske filmske akademije "David di Donatello".