Mika je mlada zatvorenica koja uspije pobjeći iz vlaka koji prevozi žene na prisilnom radu. Skrivajući se, upozna bivšeg kaskadera koji preživljava organizirajući cirkuske točke rodea po selima. Na njih uskoro nabasa i prostodušni mladić čiji je pokojni otac radio na željezničkoj postaji. Mladić je spreman prihvatiti bilo kakav posao, a neskrivena mu je želja pronaći očevog psa koji bi ga još uvijek mogao čekati uz željezničku prugu...
Drugi dugometražni film Gorana Paskaljevića "Pas koji je volio vlakove" djelomično nastavlja i razrađuje motiv samoće i težnje za kvalitetnijim životom iz prvijenca "Čuvar plaže u zimskom periodu". Za razliku od tog filma, "Pas koji je volio vlakove" balansira između realističnog prikazivanja snalaženja ljudi koji su gotovo na rubu egzistencije i poetskoga stiliziranja na tragu Fellinijeve "Ulice". Iako je mjestimično vrlo dramatičan, kroz film se stalno provlači i nježna, intimistička nijansa koja upućuje na to da se radi o ljudima kojima je u grubom svijetu uskraćena nježnost i razumijevanje.
Film je snimljen 1977. i prikazan u službenoj konkurenciji berlinskog festivala 1978. godine.