Bruno Kragić (Split, 1973) hrvatski je filmolog, leksikograf i enciklopedist. Diplomirao je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine. Na istom fakultetu stekao je magisterij s temom Tipologija glumačkih zvijezda američkog filma (2004.) te doktorat radom Kasni klasični stil zvučnog igranog filma (2012.).U Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža zaposlen je od 2000. godine, napredujući od znanstvenog novaka preko leksikografa i višeg leksikografa do ravnatelja (2009.-2020.), a od 2020. obnaša dužnost glavnog ravnatelja Zavoda. Dugi niz godina surađuje s Hrvatskom enciklopedijom, u kojoj je od 2021. glavni urednik, te je sudjelovao u brojnim leksikografskim projektima, uključujući Filmski leksikon (2003., suurednik s Nikicom Gilićem), Hrvatski opći leksikon, Leksikon Marina Držića, Hrvatsku književnu enciklopediju i druge.
Uz leksikografski rad, Kragić je aktivan i u znanstveno-nastavnom i publicističkom području. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predaje od 2007., a od 2014. nosi naslov naslovnog docenta. Na poslijediplomskim studijima Filozofskog fakulteta vodi niz filmoloških kolegija, među kojima su Metodološki problemi povijesti filma, Klasični film, Šekspir na filmu, Nadrealizam na filmu i Francuski film. Bio je član i glavni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, dugogodišnji suurednik časopisa 15 dana, te je obnašao brojne javne funkcije u području filmske i kulturne politike, uključujući predsjedanje Hrvatskim društvom filmskih kritičara, Upravnim odborom knjižne nagrade Kiklop, Programskim vijećem HRT-a i Upravnim odborom Hrvatskog audiovizualnog centra. Od 2022. predsjednik je Mreže europskih enciklopedija.
Kao autor, priređivač i urednik, Kragić je potpisao velik broj radova iz filmologije, književnosti i enciklopedike. Objavio je knjigu Neke tendencije klasičnoga filma (2017.) te priredio izbor iz djela Borisa Marune Svijet koji znam (2015.).