Nakon početne hermetičnosti socijalistička Jugoslavija šezdesetih godina 20. stoljeća polako se otvara utjecajima izvana, osobito zapadnjačkom. Mladež u tome najviše uživa, prilagođavajući se novim kulturnim obrascima, te uživajući u glazbi, filmovima i drugim blagodatima modernog života. Dino (S. Štimac) živi u Sarajevu, u skromnoj kući s ocem, majkom, dvojicom braće i sestrom. Njegov jednostavan život, koji uglavnom provodi dangubeći s prijateljima ili predano proučavajući metode autosugestije i hipnoze, pod znatnim je utjecajem autoritativnog oca (S. Aligrudić), komunističkog idealista toliko predanog državnom poretku da u skladu s njim uređuje i odnose u obitelji. Dinin će se život ipak ubrzo promijeniti i to iz dva razloga. Prvi je očeva teška bolest, a drugi pojava nepoznate djevojke koju, na zahtjev lokalnog kriminalca, skriva u svojem golubinjaku...
"Sjećaš li se, Dolly Bell" (1981) je filmski debi Emira Kusturice, vjerojatno najhvaljenijeg i zasigurno najuspješnijeg redatelja s prostora bivše Jugoslavije. Ponosan vlasnik gotovo dvadesetak prestižnih filmskih nagrada može se također pohvaliti i vrlo rijetkim statusom vlasnika dviju Zlatnih palmi (glavna nagrada Filmskog festivala u Cannesu) koje je zaslužio filmovima "Otac na službenom putu" i "Underground". Kad bi se pokušali otkriti razlozi takve impresioniranosti svjetske, pogotovo europske, filmske zajednice Kusturičinim filmovima, vjerojatno bi ih se pronašlo mnogo, od kojih bi većina bila opravdana. No jedan od osnovnih razloga sigurno je egzotičnost i privlačnost balkanskog mentaliteta, onog koji je ostatku Europe i svijeta prilično stran i zanimljiv, a koji Kusturica jako dobro poznaje. Taj je mentalitet ujedno i jedna od glavnih odrednica njegova stvaralaštva, koja čini okosnicu filma "Sjećaš li se, Dolly Bell", po mnogima redateljevog najboljeg ostvarenja. Iskoristivši perspektivu naivnog dječaka, Kusturica je uspio stvoriti dojmljivu vizuru jednog specifičnog prostora u specifičnom razdoblju...