Manuela (C. Roth) živi u Madridu i radi kao koordinatorica za transplantaciju organa. Samohrana je majka i živi sa sinom Estebanom koji o svome ocu ne zna ništa. Na Estebanov sedamnaesti rođendan, majka i sin odlaze u kazalište, na Williamsovu dramu "Tramvaj zvan čežnja". Nakon predstave, na ulici, Esteban pokušava dobiti autogram od glumice Hume Rojo (M. Paredes) i pred majčinim očima pregazi ga auto. Manuela se ne može vratiti dotadašnjem životu i odluči se vratiti u Barcelonu i potražiti Estebanova oca, koji i ne zna da je imao sina...
I u ovom filmu slavni Pedro Almodóvar, vješto balansirajući između melodrame i komedije, uz mnoštvo živopisnih likova čije se sudbine isprepleću u gotovo nevjerojatnim situacijama, uspijeva sve elemente povezati u skladnu i uvjerljivu priču. U njezinu je središtu Manuela - glumi je Argentinka Cecilia Roth koja je za tu ulogu nagrađena Goyom i Europskom filmskom nagradom. U Barceloni Manuela prvo potraži staru prijateljicu, prostitutku-travestita Agrado (oko tog su lika koncentrirani komični elementi filma, a izvrsno ga glumi Antonia San Juan). Algrado je upoznaje s redovnicom Rosom (ta je uloga već uspješnoj španjolskoj glumici Penélope Cruz donijela međunarodnu slavu), a Manuela ponovno susreće i kazališnu divu Humu Rojo (koju glumi Marisa Paredes, glavna glumica iz Almodóvarova filma "La flor de mi secreto") i zbližava se s njom. Iako je svaka od četiri žene opterećena vlastitim problemima, sve predano sudjeluju u rješavanju problema ostalih.
Film je 1999. i 2000. osvojio više od trideset uglednih filmskih nagrada, među kojima je i Oscar za najbolji strani film. Osim u Americi (gdje je, uz Oscara, osvojio i Zlatni globus te nekoliko nagrada udruženja filmskih kritičara), najboljim stranim filmom proglašen je u Britaniji, Brazilu, Francuskoj (César i najbolja režija u Cannesu), Italiji, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, a u Španjolskoj je nagrađen sa sedam Goya.